Svako od nas je anksiozan na ovaj ili onaj način.
Razlika je u stepenu praga tolerancije na stres, frustracije i neprijatnosti, kao i veštine uz pomoć kojih kontrolišemo naš emocionalni odgovor i selektujemo naše brige i strahove.
Anksioznost predstavlja začarani krug između nekorisnih i iracionalnih uverenja, prisilnih misli i čovekove borbe da se svemu tome odupre. Kada ne rešavamo uzrok, to jest kada ne menjamo strukturu života i uverenja o njemu, okidači će uvek manje-više biti isti. Moramo raditi na organizaciji i kvalitetu života koji nas dovode do slobode.
Kako da prepoznamo anksioznost:
stalna briga, nekorisna uverenja, iracionalni strahovi, promena raspoloženja, sklonost ka odugovlačenju obaveza (prokrastinaciji), vrtoglavica, nepreuzimanje odgovornosti, nepravilan rad srca, bol u mišićima, loša organizacija, strah od sreće, apatija, letargija, drhtavica, osećaj hladnoće.
Najgore što možete nekome reći ko je anksiozan je :
*Nije ti ništa
*Proći će
*Ne drami
*Možeš ti to
*Ne foliraj se
E sad ne treba da idete ni u drugu krajnost pa postanete rob osobe sa anksioznim poremećajem, jer oni vole da ih neko sluša i prati.
Šta treba da kažete osobi koja je anksiozna:
*Razumem te i želim da čujem kako se osećaš.
*Hajde da uradimo nešto što bi ti pomoglo da skrenemo misli.
*Razumem da ti nije prijatno, ali sam tu za tebe u svakom trenutku.
*Uvek si dobrodošla kod mene. Biću sa tobom i molim te mi reci ako ti je neprijatno.
*Tu sam za tebe i neću otići. Zagrlite je i nežno pomazite ili uhvatite za ruku.
*Volim te i sada mi je najvažnije da se ti osećaš dobro.
*Pomozite joj da skrene fokus na nešto drugo. Započnite temu o nečemu nevezanom za ono što je izazvalo anksioznost, o drugim predmetima, ljudima u prostoriji…
Era Instagrama i društvenih mreža i platformi samo povećava anksioznost, jer kada smo pod lupom velikog broja ljudi, presija je veća. Nemoguće je zadovoljiti svakoga što kreira mnoštvo strahova i briga koje vode u anksioznost.
Takodje stimulansi koji dolaze putem mreža i medija kreiraju razna nekorisna uverenja i manipulišu pojedincem.
Toksična pozitivnost takodje utiče na anksioznost, kada verujemo da sve možemo samo ako “pozitivno mislimo”, ako verujemo u nešto što nije istina i život nam to i pokazuje, a mi smo ubeđeni da negde grešimo.
Kod funkcionalne anksioznosti površinski deluje da je sve ok, a ustvari ljudi samo urede svoj život da tako spolja deluje kroz obrazac izbegavajućeg ponašanja, a ostaju u vrtlogu strahova i kognitivnih distorzija.
Postoje fukcionalno anksiozni ljudi koji sa anksioznošću neometano žive, to jest misle tako jer ne znaju za bolje.
Za anksioznost je važan i način na koji se hranimo, jer mnoge namirnice pojačavaju simptome.
Uveče posebno treba da imamo lagane obroke i opuštajuću kupku, kao i da budemo “offline”, uz neki lep film ili knjigu, kako bi umirili anksioznost pred spavanje.
Anksioznost nas podstiče da se pozabavimo svojim nekorisnim uverenjima, da podignemo prag tolerancije na frustraciju, stres i neprijatnost. Da naučimo da postavimo strukturu života, prioritete, da upravljamo našim mislima.
Anksioznost se može uspešno izlečiti radom na svesnosti, radom na kognitivnim distorzijama i mislima, radom na uverenjima, uz pomoć konkretnih tehnika i rada sa stručnim licem.
Moguće je osloboditi se anksioznosti, a naučiti kako se živi sa neprijatnošću.
Kada sam mogla ja, možeš i ti!
1 komentar
I uz visegodisnju psihoterapiju, ovaj osecaj ne nestaje. Samo sam naucila da zivim sa njim