Kada znaš ko si, to menja apsolutno sve.
Da se razumemo.
Put spoznaje ko si uopšte nije lak.
Na tom putu milion puta padneš.
Posustaneš.
Ali ipak ustaneš, obrišeš kolena i nastaviš dalje.
Na mom putu spoznaje susrela sam se sa bolom, ljutnjom, tugom, nerazumevanjem. Osetila sam bes, ljubomoru, zavisnost, nesigurnost, anksioznost.
Doživela sam takav strah da mi je drhtalo celo telo. Nisam znala gde udaram.
Gde je levo, a gde desno?!
Prolila sam litre suza.
Ali na kraju nisam posustala.
Ni odustala.
I kada ti se čini da ne znaš gde ideš, bitno je da nastaviš, ma koliko da je teško, jer ipak dodješ na neki put.
Kada ti se čini da je sve crno, da izlaza nema, kada izumire i poslednja nada, put se ukaže.
Put bude težak. Posut trnjem. A ne laticama cveća kao u nekom filmu.
Ali obično na kraju bude najbolji mogući put za tebe, jer koliko si grešio toliko si naučio.
Najbolji učitelji su mi bile moje greške. Nekada sam se krivila zbog toga. Danas ih prihvatam, jer znam da su one deo mog rasta, jer koliko si pogrešio, toliko si naučio.
Volela sam ko sam bila, a danas još više volim sebe ko sam postala.
Volim sebe sa svim svojim greškama, ne krivim se, jer znam da sam radila najbolje što sam umela. I promeniš se. Ili padneš dovoljno ili naučiš dovoljno.
Zato uči na svojim greškama, jer one su tu da ti pomognu da postaneš bolji čovek. I da spoznaš ko si i koja je tvoja svrha. I tvoj put do cilja.
Srećna Nova 2020. godina!
1 komentar
Divan tekst. Po ovim “pravilima” generalno zivim. Nekad uspem, nekad ne, ali se uvek trudim.